The Forest Bard / Šumski bard, 2010, acrylic on paper, 65×50 cm

“Šumski bard” is also my poem about “bard” or poet who is inspired by the trees and voices of the forest (only in Croatian).

Tko je to
što pod drvetom sjedi i mahovinu nježno miluje?
Tko je taj
što se licem okrenut Suncu napaja proljetnim zrakama?
Sam usred šume, naizgled sam,
osluškuje tišinu
prepunu zvukova života koji se budi,
nadahnuće za još jednu pjesmu traži
kojom bi opjevao savršenstvo
i zadivljenost svoju onime što osjeća oko sebe
i u sebi,
više ni ne primjećuje razliku.
Drveće s tek nabubrelim pupovima
utjehu u zagrljaju pruža,
mahovina se kao zelena postelja nuđa,
a cvrkuti stvorenja nebeskih
i ritam kuckanja po šupljemu deblu
uspavankom milozvučnom postaju
koja poziva na podnevni drijemež.
A on, s perom u ruci
pjesmu prirode pretače u riječi čovjeku razumljive,
ali zna da moguće nije
slikom il’ slovom, nit’ melodijom frule
dočarati sve ono što jest,
kad trenutak taj cijeli Svemir u sebi krije.

Boris Pecigoš, 26.03.2010.

Comments are closed.

Create a website or blog at WordPress.com