Potonuće u tišinu

Potonuće u tišinu

Božica noći me doziva
bez glasa
da joj se prepustim u nijemom vođenju
zapletenim putevima duše,
kroz titraje slika i odraza u zrcalima,
kroz povike koji odjekuju bezbroj puta.
Doziva me nečujno da je slijedim očiju zatvorenih
i vodim se za bezvukom,
da rukama ne tapkam tražeći put i oslonac,
već da joj vjerujem
da je tišina ono što najbolje mogu čuti,
bezobličje ono što najjasnije mogu razabrati
i da je dodir najprisniji tek kad zaboravim na ruke.
Doziva me božica noći
u svoje carstvo bez početka i kraja,
duboko i prostrano kao ocean
u koji tonem bez grča za posljednjim udahom
i bez glasa poziva upomoć,
bez želje da se domognem svjetlucave površine
gdje sam mislio da se nalazi moje spasenje.
Prepuštam se njenom zagrljaju
u kraljevstvu tišine
bez prizora i zvukova, osjeta i mirisa,
i ne znam više jesam li mrtav
ili življi nego ikad prije.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Fotografija: U noći 6.7.2020. oko 2.30 s mog prozora u Rijeci – Mjesec i njegova srebrnkasta svjetlost na moru, sa siluetom Cresa. A tu su i Jupiter, gore desno od Mjeseca, i Saturn gore lijevo.

Categories: ZEN

Navigacija objava

Komentari su isključeni.

Create a website or blog at WordPress.com