HDLU Zagreb, Digitalna prilagodba 2021: Boris Pecigoš – Land art i rock art

Boris Pecigoš

U sklopu programa digitalne prilagodbe, financiranog od strane Ministarstva kulture i medija RH, HDLU Zagreb na portalu “Zagrebački likovni umjetnici” predstavlja prvu u nizu, virtualnu izložbu umjetnika Borisa Pecigoša, pod nazivom “Land art i rock art”.

Galeriju land art i rock art radova pogledajte na:

Digitalna prilagodba 2021: Boris Pecigoš – Land art i rock art — Zagrebački likovni umjetnici

.

Iz predgovora Krešimire Gojanović: Čarobni svijet land art-a i rock art-a Borisa Pecigoša

Land art kao noviji umjetnički pravac nastao je 60-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u, no u njegovim duhovnim temeljima nalaze se neki stariji utjecaji plemenskih naroda, koji su svoju umjetnost stvarali kao dio rituala, sa kojima su pratili mijene u prirodi i njihov utjecaj na čovjeka. Uz umjetnička djela koja su nastajala na otvorenom, često izrađena od organskih materijala poput drveća, biljaka, zemlje, pijeska, kamenja, umjetnici su se bavili i tzv. spiljskim slikarstvom ili slikarstvom na stijenama, koje je također bilo važan dio šamanskih kultova, unutar kojih je umjetnik poput spiritualnog posvećenika istraživao skrivene sile prirode, za drevnog čovjeka ponekad zastrašujuće, nesavladive, ali i fascinantne sa svojim bogatstvima i složenim međuodnosima živih bića i prirodnih pojava.

Težeći revitalizaciji te ideje da se čovjek ponovo treba vratiti Zemlji kao ‘svetom’ prostoru svoje temeljne egzistencije, usporedo i sa razvojem ekološkog aktivizma, neki suvremeni umjetnici počeli su napuštati trendovske, urbane izložbene prostore, te su inspiraciju potražili u šumama, na obroncima planina, na obalama rijeka i jezera, želeći povezati umjetnička djela sa duhovnim, psihološkim i iscjeliteljskim učenjima, koja suvremenom čovjeku mogu pružiti drugačije alternative humanijeg i skladnijeg življenja.

Tako je i umjetnik Boris Pecigoš počeo stvarati svoja land art i rock art djela kao site specific art (umjetnost koja nastaje u suglasju sa mjestom izvedbe), povezujući pri tome materijalno djelo sa duhovnom, mitološkom i mističnom simbolikom, narodnim legendama i pričama, biološkim specifičnostima pojedinog kraja i običajima njegovih stanovnika. Svaki land art bio je za njega svojevrsno duhovno putovanje, meditativno-intuitivni proces u kojemu je otkrivao posebno nadahnjujuća mjesta u prirodi, na kojima je poželio ostaviti svoj trag u vidu neke umjetnine, uklopljene u okoliš.

Stijene je oslikavao ekološkim bojama, a land art radove, nakon što ih je zabilježio na fotografijama, prepustio je utjecajima prirode kroz koje su se oni mijenjali u skladu sa različitim vremenskim prilikama. Sintetizirajući duhovna učenja Istoka i Zapada, kao i kroz različite radionice art terapije koje je održavao u prirodi, kroz svoje land art radove stvarao je mandale za meditaciju, fokusiranje i uzemljenje, formirajući tako od umjetničkog djela svojevrsni ‘sveti krug’ u prostoru, koji simbolizira cjelovitost nekog bića i njegovu potragu za suštinom.

Stvarao je uglavnom na Medvednici, Učki, Gorskom kotaru, pa i po Sloveniji, tražeći pomno široke planinske predjele za svoje labirinte, koji putnike pozivaju da urone u mističnu potragu za odgovorima koji se ne naziru na površini zbivanja, već je potrebno između kamenjem ograđenih stazica uočiti prepreke, dvojnosti i suprotnosti, zatvorene puteve i skrivene izlaze. Kroz svoja djela, u prirodu je upisivao i ljudske osobine, tragove ruku koji simboliziraju djelatni i praktični čovjekov nagon da kultivira svoj okoliš na harmoničan način, da priroda i civilizacija zažive u suglasju i međusobnom prožimanju, no ponegdje je naglašavao i drugačije lice prirode, kroz ‘kamene zube’ koji govore o njezinoj divljini, surovosti, o borbi suprotnosti svjetla i tame, drevnih božanstava Peruna i Velesa koji se nadmeću između neba i podzemlja, kroz munje, gromove i metaforičku vatru skrivenih ‘zmajeva’ – svega onoga što ne poznajemo, čime ne vladamo i čega se plašimo.

Na pitomim pašnjacima, kamenjem je ocrtavao obrise ovnova i ovaca, upozoravajući na izumiranje starih djelatnosti i raseljavanje stanovništva, a svojim oslikanim skulpturama ‘kamene šume’ upozorio je i na pretjeranu sječu drveća, iza koje ostaje pustoš ogoljelih panjeva. Stijenskim slikarijama predočio je bioraznolikost autohtonih vrsta – lišajeva, šumske mahovine i paprati, a kroz oslikani, veliki rascjepljeni kamen prikazao je ‘srce planine’, ljubavno osjećanje povezanosti sa strujama života, ono što nas u nevidljivoj energetskoj mreži povezuje sa silama prirode, drugim ljudima i bićima koja žive uz nas. Tako ”ljubavni kamen” svojom nepravilnom strukturom asocira i na misao kako je ljubav važnija od savršenstva, odnosno, nesavršenost i nedovršenost prirode prepuna je transformativnog potencijala, pa čak i tamo gdje je šuma raskrčena, staništa napuštena ili tlo škrto i spaljeno, život će ipak ponovo niknuti u samo-obnavljajućoj snazi Zemlje.

Zanimljivo je također posjetiti Borisove land art radove u različitim godišnjim dobima, vidjeti ih pod snijegom, jednako kao i u središtu proljetnog zelenila. Poneki od tih radova razgraditi će se i raspasti pod utjecajem vremenskih prilika ili od ljudskih ruku, no neki radovi će i ostati kao značajan kulturni spomenik poput Land art staze u Parku prirode Učka, Borisovog najvažnijeg land art projekta, koji definitivno može postati atrakcija za ljubitelje prirode, strane i domaće, i važan punkt hrvatskog kulturnog turizma, jer takve cjelovite i kompleksne land art staze sa povezanim točkama, uz inovativne instalacije i rock art koji nadopunjava kamene rukotvorine, trenutno nema nigdje u svijetu, osim u Hrvatskoj! Stoga je posebno važno da i kod nas prepoznamo land art kao značajan pravac suvremene umjetnosti i domaće autore koji se sa njim vrlo posvećeno bave.

Ekološki, duhovno, kreativno, sa težnjom ka iscjeljenju i pronalaženju svrhe, upoznavanju različitih kultura, vremena i prostora, kroz jezik simbola, legendi o vilinskim bićima i hrabrim hajducima, uz fijuk oštrih vjetrova i šaputanje krošnji, u kamenju koje podsjeća na kosti predaka, u spiralama koje preslikavaju ples majke Zemlje, priroda i ljudi udružuju se kroz umjetnost koja spaja i povezuje svjetove, poziva na avanturu, ali i duboko promišljanje o svijetu u kojem živimo, o vrijednostima koje želimo očuvati i ostaviti generacijama koje dolaze iza nas. Kroz vijugave labirinte, putnici i tragaoci, ‘šamani’ i umjetnici, ljubitelji umjetnosti – Venerina bića – tako u djelima Borisovog land art-a i rock art-a pronalaze neke nove inspiracije, želju da se zapute nepoznatim stazama i svakog proljeća iznova sagledaju promjene i transformacije, nastale u suživotu čovjeka i prirode.

mr. art Krešimira Gojanović

Galeriju land art i rock art radova pogledajte na:

Digitalna prilagodba 2021: Boris Pecigoš – Land art i rock art — Zagrebački likovni umjetnici

.

Categories: ART

Navigacija objava

Komentari su isključeni.

Create a website or blog at WordPress.com