Za promjenom žudim,
već sumnja me hvata
da l’ to samo san
sanjam oka otvorenog!?
K’o da vjeru gubim
jer, jest, lišće mlado tu je,
ali trupac taj i korijen
isti i dalje stoji.
A ja bih na drugom polju
radije vode pio
i korijenje novo
u boljoj zemlji skriv’o…

Gusjenicu gledam
kako krila krhka
iz ničega stvara,
bez znaka da leptir
krasni će postat.
I ja bih tako!
Krila obojana želim
među cvjetove
mirisne i žive
da me ponesu,
nektarom da se slasnim
gostim u izobilju
što priroda ga daje…

Zaboravio bih lako
da i ja puzah nekad.
Eh, ali tog još nema,
i hoće li doći!?
Nadat se samo mogu
da čahura na me čeka
il’ već u njoj spavam,
ne znam,
do svitanja
i te livade cvjetne…

Boris Pecigoš, pjesma “Preobrazba”, 2008.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)