Život. To je nešto predivno, nešto što ne možeš držati pod ključem. Savršen je takav kakav jest, izvoran i netaknut, čudotvoran i uvijek dinamičan. Ne može se zaustaviti, ne može prestati postojati, ne može umrijeti i ne može se roditi.

Sada znam tajnu, sada znam što sam ja. Sada znam da život ne mogu kontrolirati. Nemoguće je bilo što uraditi jer on će i dalje živjeti. Zato jer je život sama suština.

Ego divlja na ovu izjavu jer nije poput života. U njemu nema ni traga takve suštine. Glumi i nada se, vjeruje i sabotira, hrani se od nesreće koju sam stvara, laže kamo god da se okrene i u stanju je napraviti sve i svašta kako bi osigurao svoj opstanak. Ali sve je to uzaludno – njegova smrt stiže prije ili kasnije.

Često čujem kako ljudi govore da ovo nije život – patimo, mučimo se, teško se živi…

Jeste li se nekad zapitali tko to pati? Tko je taj u nama koji pati?

Često si postavljam ovo pitanje i uvijek ostanem iznenađen kako sve postane tiho nakon što ga jasno postavim. O da! Tiho je, nema ničega, potpuni muk… samo čisto postojanje, takvo kakvo jest. Ako malo obratite pažnju na taj muk, na tu tišinu, otkrivate taj život koji je izvor svega vidljivog i nevidljivog. Na tren, makar samo na tren, paralizira se vaš ometač, vaš um, i ulazite u carstvo gdje ništa ne postoji, u carstvo gdje je totalni mir u samome izvoru.

Što se upravo dogodilo?

Meditacija.

Prepustite se tome! U početku će to možda biti samo jedna sekunda prisustva u tom prostoru, no s vremenom će taj prostor postajati sve jasniji i čišći. To ste vi, tamo pripadate, to je vaša priroda.

Probajte, uživajte i budite bez straha od života jer vi ste to, vi ste taj život. I nitko vam ne može ništa, čak ni smrt, jer smrt je proces kada umire ono što niste vi.

Sretno u povratku kući.

Sasho Martinovski

• Facebook
• YouTube