Ovo je portret nekoga čija je kompletna životna energija iscrpljena na njegova nastojanja da pogoni ogromnu i apsurdnu mašineriju produktivnosti. Toliko je zaposlen s “držanjem svega na okupu” i “brigom da sve glatko teče” da je zaboravio doista se odmoriti. Nema sumnje da si taj čovjek ne može dozvoliti zaigranost. Napuštanje svoje dužnosti u zamjenu za odlazak na plažu moglo bi značiti da se cijela konstrukcija sruši.

Poruka ove zen karte nije samo o radoholičarstvu, premda to jest važna poruka. Karta govori o svim načinima na koje upadate u sigurne, ali neprirodne rutine pomoću kojih držite kaotičnost i spontanost daleko od svojih vrata. Život nije posao kojim se upravlja, on je misterij koji treba živjeti. Vrijeme je da poderete svoj planer, pobjegnete iz tvornice i krenete na izlet u nepoznato. Vaš posao može teći mnogo bolje ako ste u opuštenom stanju uma.

Karta govori o nepoželjnoj osobini držanja svega pod kontrolom, svejedno da li kao menadžer, majka koja upravlja kućanstvom ili kao osoba koja samoj sebi ili drugima nameće strogi i isplanirani raspored dnevnih ili tjednih aktivnosti, a koje mogu uključivati čak i duhovne prakse (poput “obvezne” dnevne meditacije, vježbanja joge ili nečeg drugog).

Time postajete stroj u kojem više nema životne radosti, spontanosti ni igre, a energija za koju mislite da teče jer se sve odvija “po planu” u stvari i nije ona prava životna energija, već vaša iluzija. Zapravo sve više gubite sebe i iscrpljujete se, a duša koja vapi za slobodom počinje vam davati znakove kroz sve češće simptome umora, fizičkih bolesti poput prehlada, pa sve do ozbiljnih oboljenja, te kroz rastući nemir i unutarnje nezadovoljstvo.

Misao da “sve moram sam jer nema nikoga drugog da to napravi umjesto mene” ili “nitko to ne može napraviti tako dobro kao ja, pa sve moram sam” u sebi sadrži sjeme uobraženosti i osjećaj da ste toliko važni da svijet ne može bez vas. Naravno da nije tako. Svijet je postojao prije vas, postojat će i poslije vas.

Ako kod sebe prepoznate ovakve porive, vrijeme je da zastanete i dobro se preispitate jeste li u stanju grčevitog nastojanja da “držite sve konce u rukama”. I zatim “olabavite”! Najbolje je sve ostaviti za sobom i otići nekamo u prirodu, na plažu ili bilo gdje daleko od uobičajene rutine. Barem nakratko. Koje će to biti olakšanje kada na povratku ustanovite da svijet i dalje postoji!

U Borisovom kratkom videu možete vidjeti kako to izgleda u praksi: