Stisnuti život, prostor u kojem nema svjetla, svjesno zatvaranje sebe u ormar gdje nema zraka, gdje je mrkli mrak. S vremenom zaboravljamo tko smo i što smo htjeli, što smo željeli. Taj ormar postaje sve teži i teži, sve je manje prostora oko nas, sve je manje zraka.

Tako to izgleda kada mi kao Bića sami sebi pošteno smjestimo, kada doslovno godinama guramo sebe u taj ormar u kojem smo prestrašeni kao da smo živi pokopani dok na kraju ne postanemo skroz beživotni. Nikako da nam padne na pamet da samo trebamo otvoriti vrata i izaći van. Samo to!

Vizualizirajte bijelu ili zlatnu svjetlost koja s neba dolazi na vas, prolazi kroz vaše tijelo i energetsko polje oko vas te ih čisti, odnoseći sa sobom sve što je nepotrebno u zemlju. Osim čišćenja aure možete zamisliti da vas ta nebeska svjetlost istovremeno energetski puni, osnažuje i hrani. Svjetlost možete vizualizirati kao kišu, slap, zrake ili čak kao snažan svjetlosni vrtlog.

Tražite li smisao tamo gdje on ne postoji? Skloni ste pridavati kozmičko značenje i najmanjoj pojavi koju sretnete na svom putu? Čuvajte se toga jer postoji psihološki fenomen koji se naziva pareidolija, a označava sklonost uma da daje smisleno značenje nesuvislim ili amorfnim oblicima. Sigurno ste to mnogo puta doživjeli gledajući “životinje” u oblacima.

Kidanje toksičnih vezanosti je četverodnevna energetska seansa kojom se uklanjaju negativne, iscrpljujuće i toksične vezanosti za neku konkretnu osobu, stvar ili situaciju, raspetljavaju se i iscjeljuju poremećeni i loši odnosi te se pomaže u prebolijevanju ljubavnih i drugih rastanaka.

Negativne, ovisničke i iscrpljujuće energetske vezanosti za sadašnjeg ili bivšeg ljubavnog partnera, roditelja, dijete ili nekog drugog člana obitelji, pa čak i prijatelja ili šefa na poslu, neku preminulu osobu, ali i za neku situaciju, kolektiv, radno mjesto, naviku ili predmet, nisu nimalo zdrave, crpe vam energiju, čine vas nesretnima, neslobodnima i okovanima.

Možda su se nadvili tamni oblaci nad vaš “čarobni otok” pa pomišljate da više nikada nećete ugledati svjetlost niti će vam osvanuti novi, vedar dan. No, otok je i dalje tamo, obasjan.

Možda se sada tako osjećate u životu – ne vidite svjetlost već samo mračne oblake i oluju te sumnjate u mogućnost ponovnog dolaska na svoj “otok s blagom”, a stvari obavljate više-manje rutinski i automatski… jer morate. Bude tako ponekad… ili često.

Koliko puta ste nekome rekli da niste dobro, a zapravo ste bili sasvim ok? Koliko puta ste kukali jer su i svi oko vas kukali i žalili se oko nečega? Koliko puta ste se kroz kuknjavu i fokus na probleme htjeli uklopiti u okolinu? Koliko puta su vam se ljudi žalili i jadikovali, a vi ste to isto napravili samo da biste bili prihvaćeni?

Ovo nije ono kad se povremeno uzrujate zbog neke situacije… ili kada ste malo zabrinuti, ali ste inače većinu vremena relativno kul. Ovdje se radi o anksioznosti koja je STALNA pratilja ljudi koji se s njom bore, od blažih oblika pa sve do onih težih koje prate i jaki napadi panike. Zapravo, netko tko se s time nije suočio teško da može u potpunosti razumjeti osobu koja pati od anksioznosti. Obično zdravi ljudi govore stvari koje nimalo ne pomažu, poput: “daj se smiri”, “ma to ti je samo u glavi”, “nije to ništa strašno”, “pa čega se bojiš!?”. Takve izjave čine da osoba koja pati od anksioznosti i napada panike ne priča o tome drugima, zadržava sve u sebi, a time svoju patnju čini još većom.

Ova infografika bi trebala pomoći vama da bolje razumijete druge koji možda pate od anksioznosti… kako biste imali više razumijevanja za njih i da shvatite da se radi o ozbiljnim psihičkim i fizičkim simptomima te da nije “sve u glavi”. Također, možda i sami imate neke simptome i ne znate što se događa.

Sasho piše o tome kako si pomoći ako negdje pokupite energetsko smeće:

Jeste li primijetili da se nakon odlaska u trgovački centar ili na mjesta gdje se nalazi mnoštvo ljudi osjećate prilično umorni, iscrpljeni, prazni, bezvoljni i kao da vam je pala energija? Na takvim mjestima gdje je puno ljudi, a pogotovo u zatvorenim prostorima gdje energija prirode ne može čistiti i oplemenjivati ozračje, događa se da lako možete pokupiti energije od drugih ljudi, a koje vam onda čine da se tako osjećate.

Sasho piše o lažnom sjaju u ljudima:

Postoje ljudi koji su poput sunca koje nas grije. Pored takvih ljudi se osjećate ugodno i prihvaćeno te izvlačite iz sebe ono što je najljepše, a sve drugo se iscjeljuje pa u potpunosti doživljavate progres.

Suprotno od takvih ljudi postoje oni koji su imitatori ovakvog sunca. Oni manipuliraju, imitiraju dobrotu i ljubav te vas zavode da im posvetite svu svoju pažnju, ljubav, vrijeme… da ih doslovno opslužite, a onda vas odbace. Ili vam se jave samo onda kada im nešto treba od vas. To su prazni ljudi koji se nikada neće ispuniti. Poput crne rupe su u koju samo uvlače vašu pažnju, ljubav i dobrotu. Zauzvrat ne daju ništa.