Ponekad odgovori koje tražite dođu u obliku znakova i simbola. No, nisu znakovi i poruke SVE što putem vidite, kako prečesto viđam to kod ljudi koji svaku bubu koja sleti pred njih ili niz istih brojeva na registarskim tablicama ili satu tumače kao neki znak (znak čega???). Znak je znak samo ako ga točno razumijete, ako MOMENTALNO rezonirate s njim i u sebi osjetite titraj, prepoznavanje i jasnoću.

Jednostavne metode energetskog čišćenja i zaštite koje možete i SAMI primjenjivati. Ovo je nešto duži članak, ali vrijedi izdvojenog vremena.

U interakciji s drugim ljudima i okolinom ne sudjeluju samo naše fizičko tijelo, govor i emocije, već i naše energetsko polje (aura). Iako je još uvijek malo ljudi svjesno toga, tijekom života je ipak većina doživjela neke manifestacije interakcije preko auričnog polja: predosjećaj ili intuitivni osjećaj o nečemu koji se kasnije pokaže ispravnim, pomisao na neku osobu pa nas ona u tom trenu nazove, osjećaj da nas netko iscrpljuje, da nam u nekoj situaciji ili s određenom osobom “iscuri energija” i slične situacije. U ovom članku pišem o jednostavnim metodama energetskog čišćenja, obnavljanja energije i zaštite od negativnih utjecaja, koje su korisne u svakodnevnoj energetskoj higijeni, baš kao što je i redovito tuširanje nužno za održavanje fizičke higijene.

Da podržite svoju stabilnost u izazovnim životnim situacijama korisno je da vizualizirate korijenje, da zamislite da ste stablo, da iz vaših stopala izrasta veliko korijenje, da se pruža duboko u zemlju, da vas čini stabilnima i čvrsto ukorijenjenima u sadašnjem trenutku i u situaciji u kojoj se nalazite. Bježanje od suočavanja sa situacijom samo pogoršava stanje; mnogo je bolje suočiti se otvorenih očiju i dok ste dobro ukorijenjeni, tj. uzemljeni.

Meditacija nije ono što umom mislimo da jest. Nitko nam ne može s točnošću reći što je to meditacija. Svatko od nas ima zadatak da to sam otkrije u sebi. Svaki čovjek ima unikatnu prirodu i zato meditacija ne može biti ista kao kod nekoga drugoga.

U određenim okolnostima i za određena pitanja divinacijski alati kao što su tarot, visak, biotenzor, astrologija, gledanje u kavu, grah, svejedno koja metoda, daju samo vjerojatnosti ili nagađanja i treba takva očitanja uzeti s rezervom. Previše ljudi uzima divinacijske (proricateljske) metode zdravo za gotovo, slijepo vjerujući u sudbinu i nesvjesni vlastite moći kreiranja. Radi se o sljedećem:

Život. To je nešto predivno, nešto što ne možeš držati pod ključem. Savršen je takav kakav jest, izvoran i netaknut, čudotvoran i uvijek dinamičan. Ne može se zaustaviti, ne može prestati postojati, ne može umrijeti i ne može se roditi.

Sada znam tajnu, sada znam što sam ja. Sada znam da život ne mogu kontrolirati. Nemoguće je bilo što uraditi jer on će i dalje živjeti. Zato jer je život sama suština.

Radiestezijska analiza prostora je nešto što bi svatko trebao napraviti za svoj stambeni, a poželjno i poslovni prostor, jer, pazite, u krevetu provodite 6-8 sati dnevno, a na radnom mjestu, ako je statično, također oko 8 sati. Ako se na tim mjestima nalazi kakvo štetno zračenje, a ima ih više vrsta, zamislite kakav učinak dugoročno izlaganje tom zračenju može imati na vaše cjelokupno psihofizičko i energetsko stanje.

Simptomi koji ukazuju da možda spavate na lošem ili štetnom mjestu:

Stiže novo!

Tjeskoba, strah, panika. Ne vidimo ništa ispred sebe, ni gdje trebamo ići, ni gdje to trebamo stići. Život nam je upravo priredio taj novi početak, a životna kalkulacija kaže da moramo sami na taj put u novo. Užas!

Oh, koliko dobro poznajem ovaj osjećaj. Um se prestraši i krene u svoja kalkuliranja. Ne da se. Srce me vuče prema tom novom, a um vuče nazad u svoj komfor. I sabotira sve što iz srca izlazi.

Stisnuti život, prostor u kojem nema svjetla, svjesno zatvaranje sebe u ormar gdje nema zraka, gdje je mrkli mrak. S vremenom zaboravljamo tko smo i što smo htjeli, što smo željeli. Taj ormar postaje sve teži i teži, sve je manje prostora oko nas, sve je manje zraka.

Tako to izgleda kada mi kao Bića sami sebi pošteno smjestimo, kada doslovno godinama guramo sebe u taj ormar u kojem smo prestrašeni kao da smo živi pokopani dok na kraju ne postanemo skroz beživotni. Nikako da nam padne na pamet da samo trebamo otvoriti vrata i izaći van. Samo to!