POEZIJA

Zaboravili smo ljubav

Zaboravili smo ljubav

U tvojim očima sad se netko drugi ogleda
i uranja u njih kao u plavi ocean,
tvoje ruke sad nekog drugog grle
nježnošću koja je bila naša,
svoj osmijeh sad drugome daruješ
razgaljujući mu dušu,
naše noći više nisu naše,
već ih krade taj stranac
što poput vjetra dođe noseći prašinu iz pustinje.
Zaboravio sam ljubav
i dopustio da brige dana zasjene moju dušu,
zaboravili smo ljubav
i prekrili je suhim lišćem godina neplodnih,
kržljavim plaštem kojeg su crvi izjeli.
Nismo je vidjeli u slabosti duha,
neiskusni vođeni emocijama varavim.
Tjerao sam te od sebe i dozivao,
odlazio si i vraćao se
svaki put bogatiji spoznajom koliko me voliš,
a ja nisam primjećivao u sljepilu bremenitom
tvoju zaigranost, iskre u očima
i zaljubljeni pogled.
Probudio sam se
prekasno
otkrivši ljubav koja se krila iza oklopa mog ledenog,
spoznajući je kako nadilazi tijelo i čula.
Kad otvorio sam oči više te nije bilo
tu kraj mene, za mene,
ponio te zov novih svjetova
u potrazi za onim što već imaš,
mamilo te saznati istinu o ljubavi
iako si je već znao
svaki put kad bi se susreli gledajući se u oči.
Zato si okretao pogled…
Zaboravili smo ljubav
i sad odvojenim stazama krećemo na novo putovanje
nadajući se da ćemo otkriti nešto bolje
od onog što već savršeno jest.
Žalim zbog sna koji me shrvao i nije mi dao
da vidim tvoje ozareno lice kad si mi dolazio ususret
čak i onda kada si smrknut bio,
jer, možda, još bi bio tu
da te nisam neznajući odgurnuo.
Ali, nema te,
s drugim dijeliš poljupce bez ljubavi
u zanesenosti koja će proći…
Svejedno, blagoslivljam te mili
na tvom putu traženja
jer znam da ćeš na kraju pronaći
sebe.
Još mi dolaziš u mojim pustim noćima
kad mi se u duši smrači bez uzmaka,
bez mogućnosti za bijegom od sebe
i spoznaje da sam te otjerao, i izgubio.
Možda nam se jednom putevi opet ukrste,
možda nikad,
i zato je ovo oproštaj
bolan
jer zaboravili smo ljubav
za koju obojica znamo da jest
već sada,
prekasno.

Boris Pecigoš, 2010.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Tišina

Tišina

[čitati šaptom]

[s prstom na usnama]: Šššš!
Umiri se i slušaj…
Čuješ li!?
Tišinu…
Kad se umiriš u sebi
i prestaneš imati potrebu nešto govoriti,
kad otjeraš misli koje ti stalno kradu pažnju,
kad u tebi ostane ništa, pa se uplašiš da nećeš postojati
ako su usne nijeme i um odsutan, ego bez identiteta,
i kad se ipak prepustiš tom ništavilu
svjestan da nemaš bogzna što izgubiti
osim odgovora na pitanje stranaca “Tko si ti?”,
tada, tek tada
u najtišem ponoru postojanja
otkrit će ti se Život,
tih, a prepun zvukova miline,
miran, a zapravo pun kretnji,
baš poput šume
koju doživiš tek kad zagrliš stablo
i osjetiš njeno pulsiranje,
kad zamijetiš titraje milijardi živih stvorova oko sebe,
a ti si jedan od njih,
jer spoznaješ da ovdje nisi uljez odvojen od te slike,
pripadaš tom drvetu, toj šumi, tom gorju…
zapravo, nema kraja nabrajanju
jer granica ne postoji
između onog što si ti i cijelog Svemira.
[s prstom na usnama]: Šššš!

Boris Pecigoš, 2010.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Kraljevstvo gora

Kraljevstvo gora

Kralj sam gore velebne,
stijene iz mora iznikle,
eoni su joj dani kratki,
a ja tek dah neznatni.

Kraljem se zovem jer
vrletima duh mi luta,
pustarama i goletima,
pašnjacima planinskim.

Al’ kakav kralj to ja sam
kad izgnan sam iz raja,
bez korijena u kamenu
bijelom prah postajem.

Gora moja tu je blizu,
no dalekom se čini
u izmaglici čežnje puste,
oči pune rose gorske.

Eh, da vratit’ se mogu,
da lanac ovaj težak,
nevidljiv, koji me veže
kariku svoju pusti…

Gori svojoj koje kralj sam
da divljenje još jednom dadem,
pred ljepotom njenom
ničice da padnem.

Na počinak tada mogao bih poći,
u njedra njezina snivat’,
špilju domom bih zvao
vječnim…

Boris Pecigoš, 2008.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Mylo

Mylo

Želim te gledati u oči bez da skrećemo poglede,
zaviriti u taj zdenac tvoje duše,
izvor vode studene
koja krijepi putnika koji zna kako je zagrabiti.
Budi tiho!
Ne zanima me što radiš nit’ kako si proveo dan,
ništa mi ne znače tvoji ‘moram’, ‘trebam’ i ‘želim’,
jer onaj kojeg nazirem u zjenicama,
kojeg vidim čulima još nespoznatim
i osjećam osjećajima bezimenim,
nije taj o kojemu mi pričaš.
Gledaj me
i dopusti mi da te vidim
iza zavjese uma i pokrova straha
kojima se zalud trudiš ostaviti utisak.
Predaj mi se
kao dijete netom rođeno,
nevino,
već samim postojanjem čisto.

Znam da je željeti te
mimo svih mojih ‘za’ i ‘protiv’,
da je htjeti pogledom stopiti se s tobom
bacanje u rijeku istrganih komadića papira
s još neosušenom tintom zapisa,
liste zahtjeva
svega onoga što trebao bi biti.
Ipak, želim pokloniti tebi
(i sebi)
sjaj u oku,
trnce u utrobi
i posvemašnju živost ovoga trenutka,
jer drugo nemam,
niti sam imao ikad
u neizvjesnosti postojanja,
bez čvrstih obećanja.

Zagledaj se duboko u moje oči
i vidjet ćeš,
u šutnji, bez buke uma,
radost,
smijeh
i zanos.
Moći ćeš me tada držati za ruku
ushićen tom sramežljivom gestom,
i diviti se ljepoti
povezanosti
sa samim sobom
u meni zrcaljenim.

Boris Pecigoš, 2011.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Nije za javnost

Nije za javnost

Nedostaje mi boje kojom bih naslikao život
i riječi kojima bih opjevao postojanje,
notni papir je prazan jer ne znam prenijeti glazbu duše,
niti prste utisnuti u glinu da napravim lik Tvorca.

Možda bih i mogao obojati platno crvenom bojom
ili napisati par siromašnih stihova,
čak bih i melodiju otpjevušiti mogao, neku svima već poznatu,
kao i figuricu kičastog anđela oblikovati.

Da, to bih mogao… i promašio bih suštinu.
Dičio bih se djelima svojim žudeći za slavom i priznanjem
za nešto što čak niti moje nije, jer je s Izvora ukradeno
i prolaskom kroz moj um iskrivljeno.

U želji da budem velik sve bih veći nespokoj osjećao
jer, kako prenijeti prazninu? Kako dočarati tišinu?
Slika za slikom, stih za stihom… vrisak bića
koje želi nešto, a ne zna ni što ni kako.

Visine ili dubine? Dok zapravo ne poznaje ni jedno.
Jer se boji, pa stoji na mjestu.
I glumi. Pretvara se.
Mašta da je nešto što nije i nudi samo formu bez sadržaja.

A htjelo bi ono naći put do smisla
i znati svrhu postojanja i odgovore neke,
osjetiti taj Duh u sebi o kojem se priča
i biti to Jedno za što ni samo ne zna što je.

Ovako dan za danom klizi
isti, besciljan, besadržajan,
užasavajuć zapravo, i toliko strašan
da je jutrom teško i oči otvoriti.

Imam samo crnu boju, još mi je nje ostalo,
i ove riječi neskladne za stih i pjesmu.
Note odjekuju atonalno u ušima mojim
dok prstima gnječim bezobličnu masu gline.

U kakve to dubine još moram sići
i bez čega sve još ostati
da bi Sudac bio zadovoljan,
a duša-mazohist sita?

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Špilja

Špilja (Zdravka Prnić)

Jutros su speleolozi otkrili tajni prolaz. Pod ledom
Zrcalilo se oštećeno krilo. Paleontolozi su zasukali
Rukave. Sastavljali tek odleđene dijelove ženke
Zmajice. Čitava znanstvena zajednica čudila se
Novom otkriću. Zar zmajevi doista postoje?
Jesu li Rigali vatru? Letjeli? Kako li je Zmajica
Zapela u špilji? Toliko letova, toliko truda
Da bi na kraju pod ledom usnula.

Je li se isplatilo, pitaš me. Nije li lakše bilo
Pustiti se niz struju, pa ćeš već stići negdje.
Plima sve odnese. Nikada nećeš naučiti!
A što ako me oseka nemilosrdno odvuče
Do muljevitih dubina? Što ako zapnem u nekom
Estuariju? Što ako me prekrije boćati nanos?
Što ako sklupčana usnem na dnu špilje?

Ljubiš me, onako kako sam zaboravila.
Ljubičasti zmaj zamahne krilima. Lebdi nošen
Mekim strujama. Škaklja me po rebrima.
Miluje po uzavrelim bedrima. Duše se dotaknu
Tankim lepetom skuta. Svemir zavibrira.
Mliječnom stazom zatitra simfonija.
I gotovo sam sigurna da bih mogla
Ponovno.

Zdravka Prnić, pjesma “Špilja”

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Ples šumskih vila

Ples šumskih vila

Gle! Pleše li to svjetlo koje se probija kroz krošnje šume?
Zelena svježina umiva moje lice.
Ne, oči me varaju, ne, nemoguće…
ne, umor me svladava, granica do sna je tanka.
Ma mora da je snoviđenje drijemeža,
na mahovini mekoj,
pod starim hrastom,
moćnim.
Ili ipak!? To vile šume plešu!?
U zanosu života koji buja…
…dok mene san povlači
u svjetove čudesne.

Boris Pecigoš, 2008.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Šumski bard

Šumski bard

Tko je to
što pod drvetom sjedi i mahovinu nježno miluje?
Tko je taj
što se licem okrenut Suncu napaja proljetnim zrakama?
Sam usred šume, naizgled sam,
osluškuje tišinu
prepunu zvukova života koji se budi,
nadahnuće za još jednu pjesmu traži
kojom bi opjevao savršenstvo
i zadivljenost svoju onime što osjeća oko sebe
i u sebi,
više ni ne primjećuje razliku.
Drveće s tek nabubrelim pupovima
utjehu u zagrljaju pruža,
mahovina se kao zelena postelja nuđa,
a cvrkuti stvorenja nebeskih
i ritam kuckanja po šupljemu deblu
uspavankom milozvučnom postaju
koja poziva na podnevni drijemež.
A on, s perom u ruci
pjesmu prirode pretače u riječi čovjeku razumljive,
ali zna da moguće nije
slikom il’ slovom, nit’ melodijom frule
dočarati sve ono što jest,
kad trenutak taj cijeli Svemir u sebi krije.

Boris Pecigoš, 2010.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Još nisam spreman umrijeti

Još nisam spreman umrijeti

Ne sjećam se otkud sam došao,
kao da i nisam
osim iz ništavila u postojanje,
a trenuci oni jasni
što poput bljeska se jave
pa odmah u izmaglici nestanu,
spoznaju samo blijedu nose,
preslabu
da bi strah minuo.

A um? Vjerom se tješit’ mogu
u pročitano,
u riječi proroka i učitelja,
gurua, istraživača i sretnika
s okom trećim otvorenim.
Mili mi se što čujem,
slike lijepe i
prizore života što nas čeka
s druge strane,
a koji već živjeli jesmo
u jednosti,
u pojmu tom sad mi nespoznatljivom.

Ali kad sâm to ne iskusih
jer pamćenja nemam…
Kako da siguran budem?
Osim po vjeri, koja ipak
samo vjera jest,
nit’ znanje’, nit’ spoznaja
iskustvom začinjena.

Dok dolinom ovom smrti i suza hodam,
psalam to pjeva,
zar veselit’ se ne bi trebali
času smrtnome kad pokuca?
Jer, čemu strah i sumnja
uz vjeru jaku!?
Zašto bol, jecaj i plač?
Radost bi nas prožeti trebala
za svaku smrt koja dođe,
za duše te sretne
koje iz pakla ovog na put svjetlosti krenu!?

Mudre su i svete riječi
glasnika i pisma njihovih,
no život stvarni drugu priču prede…

Ni ja
umrijeti ne želim (a budem),
pa molbu šaljem na Izvor
da posao svršim barem
zbog kojeg sam došao:
ljubav da za sebe izgradim
i s drugima je dijelim,
moć stvaranja u materiji
bez vezivanja da okusim,
roditeljima da oprostim, obitelji,
ljubavnicima,
pa kad se konačno osvrnem
da mognem reći
– dobar je ovo život bio.
Zadovoljan duh svoj da pustim
u svjetove o kojima sam slušao
i da uvjerim se sam
– je li tako, ili bolje.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Kad voliš…

Kad voliš… (Rumi)

Kad voliš tad živiš lud,
s patnjom,
i čežnjom
i brigom.

Pa što?

Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
s ljubavlju, već si stigao.

~ Rumi

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Ograde

Ograde

Ograde sam podigao visoke
žicom bodljikavom okrunjene
jarkom vodenim opasane
oko pašnjaka mog trave meke
zbog vukova u strahu
i šume
što mračna mi se činila
gusta
puna sjena zloslutnih
zvijeri što vrebaju.

Al’ tad nisam znao
putevi da postoje
koje anđeli čuvaju
k ljudima srca dobra
na proplancima
suncem obasjanima.

Vrata nisam napravio
u bedemu tom
bršljanom i trnjem zaraslim
koje raskrčiti više ne znam.

Što štitilo me nekad
u uznika me pretvorilo.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Lacrimosa

Lacrimosa

Ovo je trenutak odustajanja,
sada, na kraju putovanja,
na kraju varke u koju smo vjerovali
i dali sebe kroz muku, krv, suze i znoj,
nadajući se suncem obasjanim vrhuncima
i u nedogled jasnoj viziji
kao nagradi za sve.
Ali ovo je krug.
Krug.
Bolje bi nam bilo da smo stajali
ruku umrtvljenih i pogleda ukočenog
u sjeni pukotina u dolu,
da smo nijemo mumljali sebi u bradu
pjesmu tužaljku,
gluhi od tišine
i obamrli od straha.
Kotač se ionako okreće,
htjeli mi to ili ne, jer,
neminovno je neminovno,
svaki trud je prah zemljani
bačen u smjeru sjevera
odakle studeni vjetrovi pušu,
a svaki korak učinjen u nadi
poput vina je koje zaborav nudi,
zaborav stvarnosti čije okove
naizgled zbacimo,
sve dok vino ne oteče.
Pomahnitalo žudimo za izbavljenjem,
upiremo se, ubrzano koračamo
stvarajući graju i metež gdje god prođemo,
slušamo vođe i svete, slijepi,
haljinama razdrtim se molimo,
čekajući… čekajući… i čekajući…
Prolazne slasti ganjamo da nas otupe,
koje nude nam smiraj lažni,
a mi želimo još,
i sve više,
pa kao gladni psi
oko strvine prolaznog užitka
režimo i grizemo jedni druge.

Da, ovo je trenutak odustajanja,
na kraju putovanja tek,
na koje nismo ni trebali krenuti,
samo da smo mudrosti imali,
da smo vidjeli
kraj tamo gdje je početak.

A sutra, zaboravit ćemo sve
i na novo putovanje krenut,
opet,
s nadom u vrhove svjetla
gdje izbavljenje možda čeka,
i tako uvijek iznova
i iznova
i iznova…
Krugu se ne zna početak,
nit kraj,
a kotač se i dalje vrti.

Boris Pecigoš, 2010.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Htio bih…

Htio bih… (Hafiz)

Htio bih, da sam čisto jezero jutra,
A ti sunce, koje se u njemu ogleda.
Htio bih, da sam izvor na kraju livade,
A ti cvijet, koji se smiješi njemu.
Htio bih, da sam zelen trn u grmu,
A ti ruža, koja ga obasjava rumenilom.
Htio bih, da sam maleno zrno pijeska,
A ti ptica, koja ga brzo pronalazi.

~ Hafiz

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Ostani u tišini

Ostani u tišini (Rumi)

“Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce”
~ Rumi

Obožavam mjesec.
Pričaj mi o nježnom sjaju svijeće
i kako sladak je moj mjesec.

Ne pričaj mi o žalosti
već o takvom blagu,
ali ako ti je nedokučivo,
onda samo ostani u tišini.

Sinoć mi je stvarnost pobjegla
i prigrlio sam ludost.
Ljubav je to vidjela i reče mi,
Evo me!
Obriši suze i ostani u tišini.

Rekoh joj, Ljubavi,
bojim se,
a to nisi ti.
Ljubav mi reče,
nema toga što ja nisam.
Ostani u tišini.

Na uho ću ti šaptati tajne,
a kada ih prepoznaš, ti samo glavom kimni
i ostani u tišini.

A mjesec duše
ukaza se na putanji moga srca.
Toliko je dragocjeno to putovanje.

Rekoh… Ljubavi,
kakav je to mjesec?
Ljubav mi reče,
ne trebaš se to pitati.
Ostani u tišini.

Rekoh… Ljubavi,
je li to lice anđeosko ili ljudsko?
Ljubav mi reče, ništa što bi tebi bilo poznato.
Ostani u tišini.

Rekoh, molim te, objasni mi,
umrijet ću od iščekivanja.
Ljubav mi reče,
tu sam te čekala!
Budi uvijek na rubu
i ostani u tišini.
Ti u ovoj dvorani
prikaza i iluzija stanuješ,
a sada išetaj iz kuće
i ostani u tišini.

Rekoh… Ljubavi,
reci mi…
zna li Gospod da ovako
sa mnom postupaš?
Ljubav mi reče,
o da, On zna…
samo budi potpuno…
potpuno… u tišini.

~ Rumi

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Zlatno runo

Zlatno runo

Od kad stigoh
iz tmine utrobe,
tražim to runo
zlatno duše moje.

Izgubih ga putem
il’ ukradeno bješe,
ne znam,
no zlato me zove.

Jest! Zlato je ono
sjaja plemenitog i kova,
obilja iz roga
željenog svakodnevno.

Da! Ukras i ponos vrli
divljenje drugih budi,
uzdahe i čežnje
za zlatom tvrdim.

Al’ duša moja i srce
uz zlato stvarno,
ono drugo traži
blago neprolazno.

Boris Pecigoš, 2008.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Gorski kristal

Gorski kristal

Nema čuvara blaga, zvijeri što bi nas rastrgala
niti rastopljenog kamenja u kojem bi živi izgorjeli.
Nema toga.
Sve su to bile samo slike u glavi…
Al’ otkud bih znao to prije!?

Ipak, krenuli smo u pustolovinu, četvorica nas:
Ja,
Ja zabavljač, s glazbalom koje je nebeske zvukove sviralo,
Ja dječak,
Ja nevidljivi,
na putu u staru šumu iz djetinjstva
uzbuđeno marširajući cestom prašnjavom.

Drvenim i trošnim stubama u dubinu smo sišli
četiri puta dolje,
osjećajući strah od progona,
a zapravo strah od ničega.

Napušteni rudnik i ono što zemljom se činilo
skrivalo je tajnu:
gorski kristali blatom umrljani,
golemi,
čekali su da izneseni na svjetlost budu,
već izvađeni iz utrobe gore,
pohranjeni, čekali su…

Od kog?
Od mene prije mene?

Ostavština bogata neiskorištena u dubinama leži
četiri razine ispod korijenja šumskih stabala.
Jesam li spreman da je pred ljude iznesem?
Znam li što ću s njima kad ih operem vodom bistrom
od sloja prašine koja ih je krila?

U potrazi sam dugoj bio koja me do izvorišta dovela,
otvorile su se dveri spoznaje i riznice duše,
ali za dalje putokaza nema.

Možda je to dovoljno!?
Znati da ispod kala tog prozirni kristal stoji…

Odbaciti nevjericu želim zbog koje vizija je nestala.
Pokazano mi je da vidim,
da znam
i da se usudim
primiti taj sjaj na dlan ruke svoje,
da nas četiri Ja
kroz četiri ljestve u šumi mračnoj
u svijet se svakodnevni vratimo
s jasnoćom kremena
u rukama uzdignutima prema suncu,
da počnemo kao Jedan stvarati
život dosad ispisan samo snovima.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Nijema prisutnost

Nijema prisutnost

Hrast na Ceru mi govori
riječima bez riječi,
obraća mi se onime što misao nije
nit’ glasova tok,
osjećam ga,
prisutnost njegovu,
mirovanje krajnje budno,
sveprožimajuće…
Pokušavam razumjeti,
u struji vremena kojom se moje misli kreću
i siromašnim čine ono što primam
od tog mudrog starca,
što mi to šutnjom prenosi:

tu sam
jesam
ne pitaj me za godine
jer ne znam što one znače
postojim
prisutan sam
ovdje
na ovom mjestu
i promatram
promatram došljake poput tebe
prolaznike
gdje pokoji me zagrli
obrati pažnju na me i na drugove moje
dok drugi samo prođe
zaokupljen svojim mislima
ili razgovorom s prijateljem
o prošlosti
problemima
ili željama budućnosti
i ne vide
ne čuju
ne osjećaju ono što je sada
bogatstvo koje već postoji
ovdje gdje ja obitavam

promatram izlazak sunca
noćno nebo i zvjezdani sjaj
kupam se u ljetnim kišama
sa zahvalnošću odbacujem lišće ujesen
i ne strepim pred gromovima
niti me drvosječa brine
ne bojim se oluje
koja bi me s korijenjem izvalila
jer i kad me trulež polako preuzima
dok ležim na vlažnom šumskom tlu
i dalje sam miran
spokojan
prisutan u punini života

duže sam ovdje od tebe
bit ću tu i poslije tebe
možda
ali nije mi važno
jer prihvaćam
život
njegovo kolanje
mijenu stanja
i sretan sam
uvijek
i nijemo prisutan

uči od mene čovječe
jer svaki put kad mi dođeš
osjećam tvoj nemir i strah
pogledaj me
zagrli me
stopi se sa mnom
da budemo jedno
i postat ćeš kao ja
vječan
ispunjen
i nijemo prisutan
u onome što jedino možeš posjedovati
u sada

Grleći ga potekla je suza
zahvalnica
za taj tako običan hrast,
jedan od bezbroj
kad sam ih krenuo brojati,
običan, a tako neobičan.
I uvijek je tu, za svakoga,
samo kad bi htjeli,
samo kad bi čuli,
kad bi vidjeli
i otvorili se iskustvu
jednosti…

Boris Pecigoš, 2010.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Probuđena čežnja

Probuđena čežnja

Govore mi da moram bez tebe
znati tko sam,
voljeti stvaranje vlastitih ruku,
osjećati radost, veselje,
i mir – tu ispunjenost svemirom,
spoznaju da je sve baš kako treba biti.
Povjerovao sam im
i svaki se dan trudio
iskoristiti trenutak i korak po korak
ostvarivati svoje snove
i biti ja,
naučio sam uživati u toplome suncu
i u valjanju u suhome jesenskome lišću,
osvajanje novih staza i vrhunaca
postalo je moj opijum.

I nisam te sreo,
ali dovoljna je bila prikaza,
slika tvog pogleda i smiješka u očima,
sjena neke buduće stvarnosti,
pa da osjetim tu prazninu koju teglim
kao breme na plećima,
a nisam je želio vidjeti
i okretao sam pogled od nje
kao od najsramnijeg grijeha.
Zaboravio sam na hrastove, bukve i jele,
te prijatelje vjerne na putevima mojim,
a šuma mi se čarobnom više nije činila,
proždrla me praznina, mene
i svijet oko mene,
godine učenja kao da nikad nisu postojale,
nestalo je u tren
sve osim čežnje za tobom.

Hoćeš li mi ti pokazati tko sam?
Ili ću se opet izgubiti u nekom ponoru osjećaja?

Znam ovo: odgovor neću doseći umom
niti će čekanjem išta biti bolje.
I zato, zovem te – dođi!
Što god da mudri rekli
ja želim s tobom koračati ovom stazom
i osluškivati svoje srce
i tvoje.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Srodne duše

Srodne duše

Bili smo jedno
taj svemir i ja,
duh umu neshvatljiv,
iz vječnosti u vječnost
gdje vremena nema…
sve dok stanica jedna
u utrobi majke moje
k sebi me ne pozva.

I s dahom prvim
u kriku uzetim
jednost s majkom još osjećah,
mir, toplinu i ljubav
uz strah i zebnju mi stranu.

Gledajuć svijet taj oko sebe
ne baš lijep katkad,
borbu za ljubavi zrnca,
i sam prazninu osjetih
u bitku
koji jednost davnu zaboravi.

I mišljah – gle, duša mi pusta,
nekog drugog trebam
da jedno opet budem
kao nekoć prije zore ove.

I traženja pusta
izredala se duga
za tom dušom srodnom
što smisao mi dati mogne.
Umorih se…
i tada mi sinu!
Pa zar duša ta jedna samo jest!??
Ne! Broj im je velik
i svaku već nađoh,
na stazi mog puta
pratitelji mnogi
duše moje srodne bjehu,
u trenu tom divnom
koji kao šapat prođe.

Zahvalnost me ganu
za sva ta bića nježna
jer nam puti,
makar kratko isti bješe.

A moja srodna duša
koju još ne nađoh pravu,
vani nije
već tu,
u meni čeka.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz Zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Strast vs. ljubav?

Strast vs. ljubav?

Mislite li da je ljubav plemenitija od seksualnosti? Da je sirova strast nešto što se kosi s duhovnošću? Nosite li u sebi tisućljetni razdor kojeg su nam napravile “moralnosti” religija i tabuiziranje? Pa evo vam onda nešto čime se možda počnete iscjeljivati… 🧡

Ta igra spolovila opčarava…
Zadihani, znojni, usijanih lica,
uzgibanih tijela
vrućih
od bujice što žilama teče,
usne dotiču resicu ušnu
poljupcem vlažnim
koji niz vrat klizi,
mekan
topao
mirisan,
a jezika vršak tek poput pera
niz auru kralježnice
trnce tjera da kožom se u ugodi šire,
naježenom,
a brada neobrijana tek što radi
kad niz polutke dvje
u prepone intime siđe,
i niže, sve do koljena pregiba
gdje dah se sliježe, a prsti
nestašni, svoj put traže
diraju
osjećaju
vide
obline, teksturu nježnu, suptilnu,
i stopala,
svod meki kraj prstiju deset
što zahvalno se dodiru predaje,
pa uz bedra, obrazom
osjećajući,
pružajući,
dok usta ne prime čežnju svoju
uz strasti uzdahe,
i energiju što u valovima
oba tijela zapljuskuje
poput oceana nepreglednog…
oko pupka nos se igra
trncima opet,
a ruke do bradavica sežu
prije nego dah ih stigne,
u gibanju ritmičnom
prema pazusima mekim,
sve dok usne se s usnama ne stope
u cjelovu ljubavi,
dva tijela kao jedno prožeta
u ekstazi većoj od njih smrtnih,
vječnosti otvorena koja struji
u sjedinjenju što u trenu
prolazi.
Ta igra spolovila…

Boris Pecigoš, pjesma Stapanje, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Potonuće u tišinu

Potonuće u tišinu

Božica noći me doziva
bez glasa
da joj se prepustim u nijemom vođenju
zapletenim putevima duše,
kroz titraje slika i odraza u zrcalima,
kroz povike koji odjekuju bezbroj puta.
Doziva me nečujno da je slijedim očiju zatvorenih
i vodim se za bezvukom,
da rukama ne tapkam tražeći put i oslonac,
već da joj vjerujem
da je tišina ono što najbolje mogu čuti,
bezobličje ono što najjasnije mogu razabrati
i da je dodir najprisniji tek kad zaboravim na ruke.
Doziva me božica noći
u svoje carstvo bez početka i kraja,
duboko i prostrano kao ocean
u koji tonem bez grča za posljednjim udahom
i bez glasa poziva upomoć,
bez želje da se domognem svjetlucave površine
gdje sam mislio da se nalazi moje spasenje.
Prepuštam se njenom zagrljaju
u kraljevstvu tišine
bez prizora i zvukova, osjeta i mirisa,
i ne znam više jesam li mrtav
ili življi nego ikad prije.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Fotografija: U noći 6.7.2020. oko 2.30 s mog prozora u Rijeci – Mjesec i njegova srebrnkasta svjetlost na moru, sa siluetom Cresa. A tu su i Jupiter, gore desno od Mjeseca, i Saturn gore lijevo.

Categories: POEZIJA, ZEN

Create a website or blog at WordPress.com