Arhiva Kategorije: Poezija

Jesen

Pomalo kopnim,
nisu to još neki znaci,
ali znam,
osjećam,
jesen slutim,
dok zrak je još vreo,
i titra u idili,
sve savršenim jest,
na vrhuncu dana, i doba.
Sjaj na mom licu,
osmijeh predivan,
veselju naizgled kraja nema,
ali osjećam,
sjetu neku koja
kao maglica
skriva se iza mog pogleda,
to jesen
dolazi.

Ma nek ovo traje,
želja je moja,
no, znam,
mjena je stalna,
reče nekad netko.
I pokoji list već
žut vidim,
na putu mom gdje leži,
i srsi me neki prođu,
zar jesen tako je strašna!?
Ali što da činim?
Kolo se kreće,
promjenu nosi,
kojoj uteć ne mogu.

Mirim se u sebi,
dok ruže u vrtu krasne
mirise svoje još nude,
a dan velik zvijezdama
nebo krade.
Jer, i grana suha,
zemlja pusta
maglom prekrivena,
svoje draži nosi slatke,
u klicu što se sprema,
da u vrijeme pravo
u život opet
bajni krene.
Zato, jeseni moja, dođi!

Boris Pecigoš, pjesma “Jesen”, 2008.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

Nastavi čitati

U žarištu puteva naših

Znam da postojiš
negdje u izmaglici budućnosti,
čekaš, baš kao i ja,
da putevi nam se ukrste,
isprepletu i prožmu
u toj čežnji od početka stvaranja,
čežnji za odjekom stapanja
u kozmičkom sjecištu,
jer,
obojica znamo, slutnja nas prati
od prvih dana ovdje,
sjećanje na obećanje
koje smo dali jedno drugom
još dok sjene smo bili.

Usud nam je takav:
prvo kroz zemlju vjetrova proći
i očvrsnuti na tlu jalovom
kamenitom, suncem sprženom
i pijeskom uskovitlanim izbrušenom.
Znali smo da prekaljeni kad budemo
i mudrost savladamo,
čovjek
kad postanemo,
ne mine nam susret davno određen,
upoznavanje naizgled novo,
jer,
osjećaj taj
da nedostaje netko, onaj drugi,
nije jer sebe nismo znali,
duša nešto više traži,
tebe,
suputnika mog od kad svjetlo
zasjalo je prostranstvom nebeskim.
I sad u tijelu žudim
s tobom zemljom ovom hoditi.
I čekam te,
mislima već
u žarištu puteva naših.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

Nauči me biti

Nauči me biti
ružom u vrtu mirisnom gdje si ti vrtlar,
vrbom kraj potoka kroz čije raspuštene kose tvoj dah struji,
maslačkom uz puteljak kojem si u sjeme novi život utkao,
vrapcem kojeg zrnje od tebe ostavljeno uvijek dočekuje,
ljiljanom u polju žarkih boja sunca kojeg si nevinošću blagoslovio.

Nauči me biti
jer znam da sam i ja dio tvojeg vrta, livade i šume,
kap u jezeru ispunjenom tvojim suzama radosnicama,
moj duh s tvojim kroz grane stabala struji
i stvoren sam uživati dar tvoje ljubavi.

Nauči me biti
jer znam da samo tako ja mogu postati ti,
vidjeti istinu o sebi
i o tebi, voljeni.

Podsjeti me u milosti svojoj kako da ti se prepustim u bivanju,
jer rastem u vrtu za koji se ti brineš, a ja odahnuti mogu.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

Kraj stare tise

Ljetno jutro kišom osvježeno dočekao sam kraj stare tise
usred zapuštenog pašnjaka bez krava,
gdje kupina grmovi tamnim bobicama svojim
na gozbu zovu, uz rub šume visokih jela
kroz koju puteljak mračan do stuba kamenitih vodi,
stuba u bezdan duše.

Krećem srca stisnuta…

Miris ciklama me opija, sladak i težak, zemljan,
dok na prvu stubu stajem.
Moram do dna, kraj jama i špilja, škrapa vodom izgriženih,
stubu po stubu, sve dublje u tamu za koju ne znam što krije.

Želim odustati. Idem nazad…
Ali ne! Putem ovim moram proći
jednom za svagda, kako mir bih ponio nazad
ili smrt.

Stubu po stubu sve sam niže… stota, dvjestota, tristota…
Pogledam oko sebe – zapravo je lijepo
to drveće što raste iz kamena mahovinom obraslog
i papratima koje iz pukotina vire
kraj pokojeg cvjetka ciklame, stidljivog.

Uh, preda mnom strmina velika se otvara,
litica kojom staza cik-cak krivuda, a noge klecaju.
Na okuci još jedna tisa korijenom kamen je obrglila,
a granama natkriljuje put… i mene samog u vrleti ovoj.
I gle – otvor zjapi mračan u koji staza me vodi!

Oklijevam…

Ulazim sa zebnjom u srcu u to mrklo okno,
mrak se obavija oko mog tijela i povlači me…
Uzdah olakšanja ispustim kad svjetlo je bljesnulo
na drugom kraju prolaza koji na plato uzak izbija
nad kanjonom kojem ne nazirem dna, ali čujem…
Žubor! Ovdje nešto teče… voda bistra emocija mojih
što čista iz utrobe gore izvire i presahnuti ne može.

Požurim stazom dalje, nad ponorom koji sad me doziva
da do dna se njegovog spustim, gdje odmorište na me čeka
kraj vode žive i suncem odnekud obasjano.
Prekrasno je, predivno… a strepio sam.

Osjećam i čuvare ovog Raja, bića koja raširenih ruku
dobrodošlicu mi pružaju i radost kao poklon daruju.
Kažu mi da sjednem i breme s leđa otpustim…
U vodu ga bacam hladnu da ga odnese daleko.

Jest, smrt je ovo koje sam se bojao i koja me ipak snašla,
smrt staroga, navika beskorisnih i tereta što me pritiskao.
Suze su se moje vodi pridružile, jecaji snažni odjeknuli…
… suze boli i suze radosnice.

Spoznajem da smrt i mir zajedno hodaju.
Oboje nađoh ovdje, u ovom vrtu života na dnu bezdana
što strašan mi se činio.
Smrt i mir.

Kad se gore do stare tise vratim
zahvalit ću joj, tom stražaru stoljetnom
koji hladovinom me svojom okrijepio i na ovaj put potakao.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐍 Reiki energetska tehnika: tečajevi I, II i III stupnja, tečajevi obnavljanja inicijacije, energoterapije, kidanje toksičnih vezanosti, energetsko čišćenje i zaštita prostora, zaštita i čišćenje aure, skidanje uroka i crne magije:
https://boris-pecigos.com/reiki

🦉 Radiestezijske analize prostora i osoba, pitanja za visak, energoterapije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, skidanje uroka, kletvi i crne magije:
https://sasho-martinovski.com

🐅 Osho zen tarot: čitanje iz karata, tematske i horoskopske zen analize, dopisni i live video tečajevi:
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot


Danas sam umro…

Dijete.
U igri je raslo maštom hranjeno:
– Kad narastem bit ću…
Snovi su se pleli i u klupko mrsili,
zamršeni klupko nestvarnosti,
a ideje životom okrutnim ludima su nazivane.

I dijete umre.

Mladić nesigurno korača
u nepoznato,
užasnut zahtjevima “zrelosti”.
Bunt se rađa.
I potraga…
… staza zavojita
dračom i cvijećem mirisnim,
dolovima i klisurama,
suncem i vjetrom ledenim,
znanjem i izgubljenošću
u tami šume
obilježena.

I mladić umre.

Stablo cedra postade,
visoko,
krošnje hladovinom obdarene
i korijena snažnog duboko u zemlji uprtog,
znanjem, duhom i mirisima rajskim bogato,
pod koje se mnogi utekoše.
Raslo je ono i grane širilo
u šumi cedrovoj
sa stablima drugim,
sve dok ga duh ne napusti.

I stablo cedra umre.

Rika tigra tada se šumom začula,
snažna jeka životinje gizdave
animalnom snagom prožete
i umiljatošću nekom,
koju na rubovima šume znala je
čeljad i poštovala.
Tigar taj uz mirise šume
i druge je tajne čulima prizivao,
pjev ptica i šum lišća, zrikavaca zrik,
boje živopisne pod zrakama je sunca vidio,
s duhovima prirode razgovarao
i u snove dolazio.

I tigar umre.

Sjećanja mi rubom svijesti lete,
snen sam još, al’
tugu jasno razaznajem,
puštam je da se tijelom mojim razmili
i suze niz lice mi namami
da se oprostim sa životom starim.

Danas sam umro.
Opet.

I budim se…
Tko sam?

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Osho zen tarot: čitanje iz karata, tematske i horoskopske zen analize, dopisni i live video tečajevi:
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot

🐍 Reiki energetska tehnika: tečajevi I, II i III stupnja, tečajevi obnavljanja inicijacije, energoterapije, kidanje toksičnih vezanosti, energetsko čišćenje i zaštita prostora, zaštita i čišćenje aure, skidanje uroka i crne magije:
https://boris-pecigos.com/reiki

🦉 Radiestezijske analize prostora i osoba, pitanja za visak, energoterapije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, skidanje uroka, kletvi i crne magije:
https://sasho-martinovski.com


Pustiti um

Opet!
Otvaram oči s tjeskobom u grudima
– pa zašto!?
A tako je lijepo jutro…
Sunce dotiče zrakama svojim
bića ta što zemljom mile,
struja života titra u simfoniji
sklada i ljepote
dok se ja u špilji krijem,
kojom jeka glasova
uma mog neumornog
buku disonantnu stvara,
nesnosnu…

Idem van!
U hladovinu sjedam pod drvetom
gdje vjetar ugodni pirka,
a um ne prestaje,
svoju priču i dalje vrti…

Oči mi odmara zelenilo krošnji,
mirisi me prirode opijaju,
dodirujem prstima meku travu
dok jagoda se topi pod nepcem
uz pjesmu ptica mladuncima svojim.

A um?
Um ne staje s kakofonijom svojom,
bruji, zuji, klopoće i zvekeće…
Kad bi bar malo stao!
Kad bih bar mogao utonuti
u trenutak ovaj vječan,
stopiti se s njime
i spokoj blaženstva osjetiti,
nestati u beskraju
ljepote,
reći samo: jesam.

Ali um pustiti!??

(I dok pišem stihove ove,
tijelo se moje opušta,
a mir, bar na tren,
nad umom prevlast slavi…)

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉


Poput drveta

Širim ruke i pružam ih u visine, dotičem nebo
spreman primiti sunčeve zrake, toplu kišu i blagi vjetar
u njedra svoja, baš poput grana raskošne krošnje
drveta koje korijenjem svojim u velikim dubinama zemlje
oslonac nalazi i hranjive sokove siše
iz te maternice što svu djecu koja svijetom hodaju porodi,
drveta koje deblom svojim dva svijeta spaja,
a ja mu u zagrljaj trčim da se u jedno biće stopimo,
jer ja sam to drvo.
I da mi vjetrovi sve lišće otpušu i oluje grane pokidaju,
da me vatre sagore do panja ili crvi pojedu iznutra,
da me satre čovjekova sjekira ili grom raskoli,
da me nezamisliva nevolja snađe,
ponovo ću niknuti i prema nebu rasti,
opet ću suncu se smiješiti
i smjeni godišnjih doba svjedočiti,
pupanju mladih zelenih listova,
iznenadnim ljetnim pljuskovima,
živopisnom umiranju vanjskoga ruha
i pojavi inja na golim grančicama.
Da, kad će izgledati kao da me smrt snašla
oživjet ću opet,
jer korijen moj je dubok u okrilju Majke,
a duh je životni kod Oca čuvan.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Miris šume

Mmm… opija me taj miris…
vonj vlažne zemlje crne
lišćem smeđim zaogrnute
i nitima gljiva, micelijem
kojim se na lanjskoj smrti hrane
isprepletene u truleži,
pod svodom zelenim,
nježnim od tek prolistalih pupova
još snenih,
pod krovom tim koji mi sjenu pruža
od sunca uzavrelog već
i svježinom krijepi
duh moj i čula.
Mmm… taj miris zanosni…

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐅 Sveobuhvatno osobno savjetovanje i vođenje kroz životne izazove (life coaching), čitanje iz Oshovih zen karata (zen analize), individualni tečajevi Osho zen tarota (dopisni i live video):
https://boris-pecigos.com/osho-zen-tarot/ 🐅

🐉 Reiki tečajevi I, II i III stupnja i tečajevi obnavljanja inicijacija i znanja ove energetske tehnike te individualne seanse energetske podrške i iscjeljivanja, kidanja toksičnih vezanosti, energetskog čišćenja prostora i postavljanja zaštite:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉