POEZIJA

I ptica svakog ljeta novo gnijezdo savija

I ptica svakog ljeta novo gnijezdo savija

Čeznuo sam za nekim drugim korijenima, čvrstim,
ne bih li osjećao da negdje pripadam,
da sam na svojoj zemlji usađen, kraj stabala srodnih.

Sanjao sam o jezeru usred vrta prepunog drveća i grmlja,
bilja boja bogatih, mirisa zanosnih i okusa slasnih,
kraj drvene kućice s dimnjakom od kamina.

Žudio sam za kamenom temeljcem koji bi me umirio,
za ljubavlju srodne mi duše s kojom bih dijelio
taj svijet iz bajke, statičan poput slike iz neke knjige.

A zapravo se praznina u meni ispuniti htjela
stvarima, ljudima, ljepotom slike te i vizije iz mašte.

Dano mi je da nakratko okusim taj plod, da zagrizem
u svoju želju i spoznam da okusa je gorkog.

Gorčina me ta ispunila, venama mojim potekla,
trovala me i u postelju rušila, godinama,
dok sam i dalje sanjao, čeznuo, žudio.

Pogledao sam naposljetku u zrcalo i ugledao
pticu selicu nemirnog duha i raširenih krila,
spremnu poletjeti u nova prostranstva.

O kako sam se iznenadio – pa to sam ja!,
ptica koja svakog ljeta novo gnijezdo savija
na nekom drugom stablu, u nekom drugom kraju.

Boris Pecigoš, 2009.
Iz zbirke poezije Putovanje (preuzmi)

🐉 Reiki, energetska tehnika ~ tečajevi/inicijacije, obnavljanje/reinicijacije, energetsko čišćenje i zaštita prostora, kidanje vezanosti:
https://boris-pecigos.com/reiki/ 🐉

Categories: POEZIJA, ZEN

Zbirka poezije “Putovanje (Stranputice trogodišnjeg tumaranja svjetovima)”

Zbirka poezije “Putovanje”

Veliko mi je zadovoljstvo na današnji dan, zimski solsticij, predstaviti objavljivanje mrežnog izdanja moje prve zbirke poezije “Putovanje” u izdanju Ateliera Hayat.

Zbirka sadrži 52 pjesme nastale u razdoblju od tri godine i vodi čitatelja na svojevrsno putovanje, kako sam napisao u uvodu zbirke: “moje i tvoje putovanje, zavojito putovanje kroz dolove i vrhunce planine koja se zove Život. Na tom putovanju postoje svakojake staze i puteljci koji čekaju da noga kroči njima. Neki su široki, a s njih se pružaju jasni vidici na ljepotu Prirode – tamo lako spoznajemo sebe. Ponekad njima prolazimo držeći se za ruke s voljenom osobom. Drugi su pak uski, strmi i zarasli u trnje koje svako malo zagrebe nježnu kožu da poteče krv koja nas podsjeća da smo živi… i ranjivi. Na takvom uskom puteljku nema mjesta za suputnika koji bi hodao do nas. Često smo sami… ili predvodnici drugima. Je li cilj stići na vrh? Osvojiti vrhunac gdje mislimo da smo najbliže Nebu? Ne, nema cilja… Putovanje je cilj, i jedina svrha. Jer, na kraju, opet ćemo se naći ondje otkud smo krenuli. Je li to tragedija? Ne znam…”

Zbirku možete slobodno preuzeti na linkovima u nastavku:

Nastavi čitati

Categories: ART, POEZIJA, ZEN

Create a website or blog at WordPress.com